Na sve te puteve vi idete s jednog „kružnog toka“, a taj kružni tok zove se egoizam. Egoizam nema put i zato čovjek iz tog kružnog toka ili čvora, ide sad malo u mržnju, sad malo u bijes, sad ćemo malo u ovo, sad ćemo malo u ono, sve neke negativnosti, međutim iz egoizma ne možete ići jedino u ljubav.

U ljubav idete tako da počnete rastapati negativnosti u sebi. Prva i najvažnija stvar je da krenete putem istine, to je ono prvo. Da bismo mogli krenuti putem istine, trebamo početi obraćati pozornost na to što pričamo i što svaka riječ znači. Kada počnemo na taj dio obraćati pažnju, tada počinjemo osjećati sve negativnosti ili pozitivnosti izgovorenih riječi.

Prva posljedica našeg puta istine je stvaranje negativnosti. Okolina ne želi ili ne može podnijeti kako vi pričate istinu jer oni nisu krenuli putem ljubavi, oni su na bilo kojem putu negativnosti i tu leži korijen pokretanja svađa. To je prvi pokazatelj uspješnosti vašeg puta istine, svađanje s okolinom. Prvo se vi počinjete svađati s njima, a  onda se oni svađaju s vama i onda više ne znate tko se s kim i zbog čega svađa. Svađate se neprestano, međutim vi osjetite kako ste u pravu, a oni osjete da ste vi u pravu i zato jednostavno eksplodiraju. Tada počinjete mentalno jačati i počinjete uslijed sve te svađe biti sretni jer puno stvari počinjete rješavati u sebi i oko sebe. Kada počinjete rješavati stvari u sebi, vi u stvari počinjete rješavati svoje energetske blokade. Kako rješavate blokade u vama energija počinje bolje cirkulirati. Energija, prana i krvotok počinju bolje cirkulirati i svi pozitivni hormoni počinju pravilnije funkcionirati, a vi počinjete osjećati radost, međutim još uvijek niste u ljubavi. Još uvijek niste na nivou ljubavi.

Sam taj nivo ljubavi, to vam je kada idete putem istine, a put ljubavi vam se sakriva ispod njega. Oni su spojeni kao kada bi stavili sloj na sloj. U jednom trenutku put ljubavi i put istine počnu se širiti i kada se dovoljno prošire vi samo vidite da živite u ljubavi. Da bi ste živjeli u ljubavi vaš odnos treba biti jednak prema biću koje volite, bez obzira je li to životinja ili čovjek i prema biću koje prvi put vidite. Ne postoji razlika u vama kada ih susretnete.

A u vama postoji razlika zato što čista ljubav nije ono što vi osjećate prema osobama koje mislite da volite, to što vi osjećate prvenstveno je vezanost. Rodili ste dijete i vi odmah ste stvorili vezanost, a vezanost i ljubav nije isto. Sam osjećaj čiste ljubavi, majka najčešće osjeti u trenutku dojenja djeteta. Ona je sama s djetetom i nema nikoga na svijetu osim nje i djeteta i u tom stanju majka najlakše ulazi u čisto stanje ljubavi. Otac, već malo teže, međutim i on može ući u čisto stanje ljubavi kad je s djetetom, najlakše je s djetetom. Kada je otac s djetetom u nekim trenutcima bliskosti, kada su apsolutno sami, pričaju o nečemu što otac voli pričati jer tada najlakše može ući u stanje ljubavi, čiste ljubavi, a u tim trenucima može se i izliječiti.

Vezanost koja sakriva našu poveznicu s čistom ljubavi, vezanost je za materijalno. Naše dijete je materijalno, materijalno je kao što smo i mi materijalni, materija-materijalno. Materijalno nije samo novac, iako su ljudi najviše vezani za novac jer misle da su postigli tada nešto, misle da su stekli nešto, ali nisu. Vezani su više za materijalna dobra nego za svoje tijelo jer ne mogu shvatiti i ne prihvaćaju istinu sve dok ne počnu biti toliko bolesni da u jednom trenutku kažu: „Evo ti sve što sam postigao, samo me izliječi“. Osim, ako takva situacija ne dođe vrlo brzo.

Recimo, čovjek je u dubokom mulju i želi dohvatiti neki dijamant ili grumen zlata i ne interesira ga koliko je duboko u mulju jer on još uvijek želi iznad svega dohvatit dijamant. Takvom čovjeku i da pružite štap kojim si može spasiti život on će odgurnuti štap i hvatat će svoj dijamant kao da će ga taj dijamant spasiti. Takvi ljudi nikad ne mogu shvatiti kako je važniji život nego nekakvo materijalno dobro.

Vezanost za fizičko, recimo za dijete, takva vezanost ne može vas odvesti na razinu istine i razinu ljubavi. Jednostavno počinjete brkati pojmove i vraćate se stalno u strah, teško je, znam da je teško razumno gledati prema nekome koga volimo. Teško je kad pati netko koga volimo i mi mu trebamo pomoći, a kako kad se bojimo. Moramo pronaći jedan trenutak u sebi gdje se možemo odvojiti od te vezanosti, jednostavno moramo naći način ulaska u razinu čiste ljubavi.

Već kada spominjem osobu koju volite ili dijete, jer ne volimo samo dijete nego volimo i druga bića. Probajte se sjetiti i osjetiti kada ste bili s njim u stanju bez misli, a bili apsolutno sretni. Treba pokušati doći u takvo stanje i iz takvog stanja pokušati gledati osobu kojoj trebamo pomoći. U takvom stanju možemo najbolje vidjeti što mi tu trebamo raditi i je li mi u stvari išta trebamo raditi. Isključivo, kada sam pomagao, kada sam morao donijet takve odluke, uvijek sam morao doći u takvo stanje. Koliko god da sam nekoga volio ili volim, koliko god da je teško doći u takvo stanje tada se donose potpuno, potpuno ispravne odluke i tada se može vidjeti i vidi se uzrok, a i rješenje neke tegobe ili bolesti. Vidi se rješenje, ne mora se vidjeti potpuno, ali se vidi rješenje za situaciju koju promatramo.

Čista ljubav je najskrivenija u nama. Postoje ljudi, a ja nisam upoznao takvu osobu koja priča o širenju ljubavi i ujedno da širi ispravno ljubav. Uvijek se radi o vezanosti, radilo se i o nekim negativnim stvarima, radilo se i o sebičnosti koju su oni  skrivali pod tim što su govorili, a govorili su: „Evo ja širim ljubav, evo ja širim ljubav“ , ali sam vidio ljude koji šire ljubav, a da ni ne znaju kako šire ljubav. To je u stvari ispravno.

Ljudi koji šire ljubav, da, točno je, ljubav se širi kroz srčanu čakru jer je tu najjača frekvencija, ali se ljubav ne širi isključivo kroz srčanu čakru. Za vrijeme Isusa, On je govorio: „Vjerujte u ljubav“,  zbog toga što je u to vrijeme ta razina svijesti bila isto što je danas, prosvjetljenje. Tu čakru puno ljudi može i osjetiti, međutim koliko sam ja vidio ljudi baš ne istražuju dovoljno čakre kako bi znali dovoljne razlike koje bi ih izvele iz zablude i nisu istraživali ove negativnosti u svom životu, što je to negativno u njima. Budući da nisu očistili svu negativnost sa sebe i u sebi ili barem u dovoljnoj velikoj količini, onda im ni ne može ostati čista ljubav.

Čista ljubav, kao što sam rekao, zaprljana je našim osjećajima, našim emocijama. Bez emocije ne možete doći do razine ljubavi. Emociju treba probuditi. To je jedan od testova koji su skriveni, a to je da vam bude emocije. Ja sam bio u druženju s jednim kolegom dva dana, dva dana sam ga ispitivao o raznim temama i drugog dana sam rekao jednu riječ nakon koje je on eksplodirao. Konačno je čovjek proživio. Kad je konačno eksplodirao, onda mu je iz treće čakre krenulo malo energije prema gore ali malo, nekih deset centimetara. Čovjek se probudio.

Život bez emocija, život je jednog zombija. Ide zombi, živ je, bez ikakvih emocija, sve što se dešava pored njega ostaje pored njega, on nema nikakvih emocija nit pozitivnih niti negativnih.

Vatra je element života, bez te vatre mi bi smo bili zombiji i ona mora ići prema gore. To je ono kao kada vi idete na fakultet ili nešto što radite i kažete: „Ma ja ću to položiti, ma ja ću uspjeti“. Vi ste tada budite tu emociju, vi budite tu vatru u vama koja vam daje energije, snage, želje, volje i svega pozitivnog, pa možda malo i negativnog onog inata, ali sve je to u pozitivnom okrugu gdje vi idete i kažete: „Ja ću to završiti“. Isto tako vi morate podignuti svoje emocije kako bi vidjeli je li ta emocija ide u pozitivnom ili negativnom smjeru, a ako ide u negativnom moramo je raščlaniti, rastopiti, transcendetirati.

Jedna zanimljiva situacija, da biste došli do razine ljubavi vi morate balansirati gornju stranu tijela ( U ime Oca ), s donjom stranom tijela ( Sina ),  lijevu stranu tijela ( i Duha), s desnom stranom tijela ( Svetog), a u sredini je čista ljubav (Amen).

Što si čišći u Ljubavi to si bliže Bogu.