Poslije meditativnog stanja opet moramo pravilno disati kako bismo polako izašli iz meditativnog stanja i na kraju meditacije uvijek ide zahvala Bogu. Kada se sklope ruke kao u molitvi, ljudi ustvari ne znaju o čemu se tu radi. Ustvari se zahvaljuje Bogu, jer za vrijeme meditacije vi dobivate suptilnu frekvenciju i u toj frekvenciji dobivate znanje kojeg trenutno niste svjesni, a na dobivenom znanju ipak se treba zahvaliti. Znanje koje ste dobili za vrijeme dubljeg meditativnog stanja cijelo vrijeme radi u vama, ali da frekvencija proradi treba proći vremena, a da se stvori dovoljno jak učinak koji ćete vi moći osjetiti, e tu treba vremena.

Takva frekvencija najbrže sazrijeva u nama upravo kada sjedimo u meditaciji. Zato uvijek treba završiti meditaciju s zahvalom Bogu. Sklopite ruke i kažete: „Hvala na znanju“ ili što već želite, kratko i bez srama, nema nikakvih problema, što god da kažete. Disanje je jako bitno u meditaciji, a sama meditacija je... ja sad imam velikih borbi u sebi pa se ispričavam. Bit će da ja moram opet pričati o nečem drugom, a ne o ovom. Kao što sam napisao na stranici, ja moram pričati o nečemu o čemu drugi ne pričaju, međutim potreban je i ovaj dio, ali ne u tolikom obimu.

Disanje za ulaz u meditaciju, počinjete s tri udaha i tri izdaha. Sva tri udaha, udišu se i izdišu na nos, usta trebaju biti zatvorena.

Prvi udah. Trebamo polako udisati na nos kroz obadvije nosnice jednakim intenzitetom otprilike 5 sekundi. Izdišemo na nos obavezno kroz obadvije nosnice, a izdisaj bi trebao trajati duplo duže od udisaja, otprilike oko 10 sekundi. S tim kada izdišemo, mentalno kažemo: „Opusti se“. Drugi udah. Udisaj bi trebao trajati oko 10 sekundi, a izdisaj oko 15-20 sekundi. Prilikom izdisaja mentalno kažete: „Opusti se, još više“. Treći udisaj trebao bi trajati oko 20 sekundi ili koliko god sporo i dugo možete udisati  s tim da posebno probate obratiti pažnju na dah koji trebate osjetiti ispod nosa. Kada počinjete izdisati tada treba pustiti dah neka polako i prirodno curi iz vas, a tad mentalno recite: „Opusti se, potpuno“.

Puštajte dah da izlazi iz vas koliko god možete izdržati. Nakon toga nastavljate disati najsporijim tempom, što sporije udisati i što sporije izdisati s tim neka vaša pažnja i dalje ostane na dahu ispod nosa. Kad više ne možete disati takvim tempom, kada vam postane previše naporno, počnite disati prirodnim tempom.

Ako postoji potreba za velikim udahom i izdahom onda to i napravite. Nemojte se opirati potrebi za velikim i naglim udisajem Kad god vam se u meditaciji dogodi takva pojava vi je napravite. U tom trenutku vi idete stupanj u dublju meditaciju.

Kad se kaže nježan dah, tada bi to trebalo ispasti da kada udišete, vi trebate udisati toliko nježno da na stjenkama nosa ne osjetite dah. Vaš fokus treba ostati na dahu, ali unutar nosnica, a ne na nosnicama. Kada polako dišete dah osjetite ispod nosa ili ispod tijela, zavisi koliko možete daleko hvatati dah od tijela, a unutar nosnica neka dah što sporije curi i po mogućnosti da što manje osjetite fizičko tijelo.

Pravilno disanje je ključ duboke meditacije.