Kao onaj potenciometar na radiju što smo nekada imali pa smo ga vrtjeli jer nikako ne možemo uhvatiti točnu frekvenciju radio stanice. Danas s tim nemamo problema, a sjećam se kako prije često nisam mogao naći stanicu i uvijek mi je radio šuštio. Tako je i u meditaciji, mi moramo doći na točno određenu frekvenciju, a ako nismo na točnoj frekvenciji, naši centri neće moći hvatati prave stvari za naše tijelo, frekvencija će šuštat. Zato moramo određeno vrijeme raditi tu meditaciju i ostati na toj frekvenciji kako bi to sve ojačali i raščistili, a tek onda možemo ići dalje. Tako se polako ide prema prosvjetljenju.

Samadi je razina meditacije nakon koje uvijek osjećate jedno strahovito blaženstvo. Iznad toga, teško, mislim da nikad više iznad te razine nisam osjetio blaženstvo i prije toga nikad ne možete osjetiti blaženstvo. To je frekvencija života i na toj frekvenciji čujete frekvenciju Zemlje, vidite razne stvari, sve što je vezano uz Zemlju, uz njene frekvencije. Osjetite miris života. Onda sam istraživao, jer sam čuo da je miris ljiljana miris života i počeo sam istraživati kako izgleda ljiljan koji ima miris života. Rekli su mi kako ima 15-tak vrsta ljiljana, ne znam sada točno, ali sam odustao od istraživanja jer mi nije bitno, bitno mi je ići dalje. Kod samadija, problem je što vi kada ulazite u prosvjetljenje možete sjesti u meditaciju i sjediti a da ne znate ni gdje ste ni što ste deset, dvadeset ili mjesec dana. Samo sjedite kao da ste umrli, a kad se probudite i izađete iz tog stanja mislite da ste sjedili samo deset minuta. Budući da sam bio svjestan kako ulazim u taj oblik meditacije, u samadi, a kako imamo pse i moramo ići u šetnju s njima, onda sam sebi zadao želju da ne sjedim duže od četiri-pet sati. Tako je i bilo. Kada je krenulo prosvjetljenje niti jedan dan nisam sjedio duže od pet sati.

To je već bila 2020. godina, početak 2020. kad sam rekao supruzi: „Ujutro kad me vidiš da sjedim i ako me nešto pitaš, a vidiš da ja uopće ne reagiram pusti me i ne diraj me, živ sam. Uopće me ne diraj koliko god dugo sjedio“. U tom stanju mogu oko vas pričati što god hoće vi ćete samo sjediti i nikoga ništa nećete čuti. Tako je i bilo, ostavila me supruga na miru kad god sam sjedio i inače me ostavi, ali tada je bilo posebno važno.

Kad je prošlo prvih nekoliko dana kako sam sjedio u samadiju, a tih prvih nekoliko dana je sazrijevanje o kojem vam govorim i onda vam kreću vizije. Prva vizija koja je bila, ja ću sad možda preko reda, ali to nije bitno, možda neću ni sve reći što je bilo, ali ni to nije bitno. Nakon par dana samadija sjedim u meditaciji i energija iz prve čakre najedanput se počne podizat i ide sve do sedme čakre. Kad je došla gore u sedmu čakru, onda se jedna drugačija energija počela spuštati preko mene, danas znam to je Božja energija. Kako se energija spuštala tako je prekrivala cijelo moje energetsko tijelo, a dok se spuštala osjetio sam jedno veliko osvježenje.

Kada se energija spustila do prve čakre onda je uslijedila eksplozija „pafff“ nastalo je kovitlanje zemlje u krug od 360C kao da je to posljedica nuklearne eksplozije. Vidim taj krug, taj prsten prašine kako se širi pod silinom eksplozije, a moja svijest ga prati tako da sam se nakon eksplozije u trenutku našao na Havajima. Sjedim na obali i promatram more kako udara u stijene, pogledam udesno tamo neka vila u Engleskoj, neki vojnici oko vile. Samo sam pogledao i vidim vojsku, džipove, vilu, nije mi bilo bitno. Pogledam gore počne se moja svijest dizati i ode u nebo, gledam Zemlju ona ima u promjeru pet centimetara. Toliko sam otišao visoko od Zemlje i s tolike udaljenosti sam promatrao Zemlju da je ona bila oko pet centimetara velika. Vratim se na Zemlju i u svoje tijelo, ne potpuno u tijelo, samo je fokus na tijelu. Malo razmišljam, sad sam bio gore u nebesima, sad idem u vodu, idem u more, osjetim svoju svijest u moru i more te gledam ribe kako plivaju. Kažem: „Sad sam bio zrak, bio sam svemir, sada sam voda, idem sad u zemlju“.  Osjetim kako se u trenutku promijenila okolina promatranja iz mora u zemlju. Osjetim da se nalazim u zemlji i promatram zemlju, korijenje, gledam glistice i neke minerale. Rekao sam: „Sad sam zemlja, more, zrak, pa ja sam sve, nema što ja nisam“, to govorim o svijesti i o fizičkom tijelu možda možemo govoriti.

Promatranje moje Svijesti

I opet, malo padam u samadi i najedanput samo „puf“ samo osjetim kako sjedim, a svjestan sam potpuno sebe i svoje svijesti kako je u meni i oko mene,  ne spuštam glavu ali imam osjećaj da spustim glavu i promatram unutar sebe, na području treće čakre vidim sebe veličine tridesetak centimetara kako sjedim u meditacijskom položaju. Promatram sebe i osjećam  da sam svjestan „Njega“ svoga malog Sebe u sebi i osjetim da je umanjeni „Ja“ svjestan i Sebe i Mene, a ja sam svjestan kompletne kombinacije u svim smjerovima. Sjedim dalje, a novi „Ja“ sjedi ispred mene, vidim Sebe, Sebe u Sebi i Sebe ispred Mene i opet se ponavlja ista kombinacija o svjesnosti svih o svima i u svima, samo što sad uključujemo svjesnost nas troje. I najedanput umanjeni „Ja“ sjedi iza Mene, „Ja“ sjedi u Meni i „Ja“ sjedi ispred Mene i opet osjetim svu tu kombinaciju svjesnosti o svima kako smo svi svjesni svega. Nakon toga sam shvatio kako nas svijest promatra iz bilo kojeg kutka svijesti. Zbog toga možemo vidjeti što god želimo unutar energetskog i fizičkog tijela, svijest ima tu mogućnost.

Opet bio samadi, odjedanput Buda, sjedi ispred mene. Visok je toliko da sam ja njemu visok samo do prsa. Ne vidim lik Bude, vidim samo konture, ali vrlo jasno osjetim o kome je riječ. Sjedi Buda ispred mene i samo nekoliko trenutaka bilo je dovoljno da padnem u samadi i više ne znam što je bilo.

Promatranje tuđih Svijesti

Najedanput, postao sam potpuno svjestan svoje svijesti i crnog praznog prostora oko mene u kojem se pojavljuju druge svijesti, kao kad bi smo poredali lampice odozgo prema dolje, kao jedan tepih ili kad bi smo spustili nekakvu zavjesu od lampica. Cijela ta zavjesa bila je u beskonačnosti prema gore, dolje, lijevo i desno, potpuna beskonačnost. Kad sam se kao svijest počeo približavati ostalim svijestima, tad sam vidio kako svijesti nisu spojene nego su razdvojene i postoji prazan prostor između njih. Kad sam se dovoljno približio do jednog niza svijesti, tad sam mogao gledati u beskonačnost cijeli niz svijesti u vodoravnom smjeru i  pod nekim kutem od 45 stupnjeva gore i dolje. Znači u bilo kojem smjeru da ih gledam, u svih osam smjerova kad pogledam, vidim niz beskonačnosti raznih svijesti. Kad tamo u daljini jedna svijest jače zasvijetli puno jače od drugih i počne me vući prema sebi. Idem pun znatiželje prema njoj i promatram što se dešava kad ono, Svijest Dalai Lame. Kad sam se dovoljno približio, kažem ja njemu: „Nisam spreman“. Nakon toga trebalo mi je četiri mjeseca za osjećaj kako sam spreman za neke druge stvari. Kada sam rekao Dalai Lami kako nisam spreman,  pustio me kao što vas pušta svaki pravi Učitelj. Nakon toga, vidio sam u daljini jednu svijest kako mi svijetli, to je bila svijest moje buduće majke, vidio sam kuću, pokrajinu i državu gdje sam se trebao roditi. Sve sam vidio, svoj budući život koji je trebao biti.

Ponovni susret s Budom

Vrati se moja pažnja svijesti nazad u fizičko tijelo i opet meditiram, najedanput Buda sjedi ispred mene, ovaj put smo u odnosu veličine, jedan naspram jedan.

 Kratko sam ga promatrao i nakon toga samo osjetim kako moju svijest privlači u svoju i samo ono „pufff“ izleti iz mog fizičkog tijela i uleti u njegovu svijest. Nakon što je ušla u njegovu, ne znam, stvarno ne znam koliko sam dugo sjedio, čak mi nije palo na pamet pogledati na sat koliko sam dugo sjedio. Tu je završila moja faza prosvjetljenja, bilo je tu još nekakvih sitnih događanja, ali nisu bitna.

Prosvjetljenje nije kraj puta

Ljudi govore kako je prosvjetljenje nekakav kraj puta, ne, nije kraj puta, to je tek početak puta jer je prosvjetljenje dokaz kako ste vi visoko razvijena svijest. To vam je kao jedan test ili kao jedan ispit koji trebate položiti, a kada ga položite vi ste dokazali da ste visoko razvijena svijest. Ništa vi ne dokazujete vašem susjedu, vi dokazujete nekim drugim svijestima u svijetu, pa možda malo i oko svijeta. Kao viša razina svijesti dok pričate s životinjama ili ljudima oni se drugačije odnose prema vama. Zbog vaše više frekvencije koju isijavate vi ih jednostavno počinjete umirivati, a postoje i neke druge stvari koje se dešavaju.

Za vrijeme podizanja razina svijesti, neki ljudi miješaju osjećaje prosvjetljenja (povećanja i proširenja) s proširenjem svijesti u određenoj čakri. Kad energija eksplodira u određenoj čakri normalno je imati osjećaj podizanja energije, ali izostaje osjećaj spuštanja Božje energije i ostale prateće vizije. U određenoj čakri  možete imati osjećaj eksplozije zbog nakupljene energije u njoj. Vi u toj čakri trebate ojačati njen rad, a posljedica je intenzivan osjećaj eksplozije. U istoj čakri, tko zna koliko puta ćete doživjeti njenu eksploziju. Tako da sam osjećaj eksplozije nije znak automatskog prosvjetljenja, ali kada dođete na razinu prosvjetljenja tada ćete definitivno znati je li prosvjetljenje ili nije.

Prosvjetljenje ide i dalje

Vaša svijest spuštena je na vašoj najnižoj razini svijesti u određenoj čakri i što su vaši kanali širi, a proširujemo ih cijelo vrijeme, vaša svijest brže se i jače aktivira. Svijest lakše aktivira ostale centre, ali se ona nakon aktiviranja opet spusti u stanje mirovanja u čakru koja je na vašem najnižem nivou. Najteže je probiti drugu čakru i dignuti svijest s prve čakre kroz drugu čakru zbog svih oblika fizičkih zadovoljstava. Tu je veliki problem.

Kad se probije treća čakra, a meni je treća čakra bila najniža razina svijesti i za Uskrs sam je posebnom tehnikom disanja podigao na razinu četvrte čakre. Imao sam osjećaj kao kad kuglu podižete i stavljate je u neki žlijeb, čuo sam samo  „klak“, sjela je u četvrtu. Sjedio sam još neko kratko vrijeme i počeo je podizati još više i zaključao je negdje na vratu, malo iznad pete čakre. Nakon toga, opet sam je počeo dizati, a sada vidim da je podižem s mislima. Peta čakra, nalazi se iznad pluća i ne mogu je podizati disanjem, mogu je jedino mislima podizati, a to opet treba znati kako. Podižem je i postavim u sedmu, a onda i u osmu čakru. Kada je prošla kroz osmu tada se nova razina Božje energije, široka kao kolac počela spuštati kroz mene sve do prve čakre. Kad se Božja energija spustila do prve čakre, razina energije koja je isijavala iz mene toliko jako da me je praktički i boljela, a ja sam samo sjedio i uživao u tim prizorima i osjećajima. Božja energija izgleda poput niti u raznim bojama, a prostor između njih potpuno je ispunjen  još finijom mrežom, gustom kao paučinom, toliko gustom da ne postoji prazan prostor. Znanstvenici misle da postoji prazan prostor ako ništa ne vide, ali u biti ne postoji prazan prostor. To je sad zadnje što mi se dogodilo što je vezano uz prosvjetljenje i dobro je znati kako prosvjetljenje ne staje kada doživite svoje prvo prosvjetljenje.

A ova tehnika, Put u prosvjetljenje. Tko je radi on je izravno na putu prosvjetljenja.

Na tom putu vidi se puni oblik života