Nešto nakon toga krenuo sam za licenciranog terapeuta, a na predavanju je Stjepan Domančić rekao: „Sve što si radio, stani i idemo iz početka“. Onda sam vidio par jakih yogija, koji su isto tako govorili „ok sve što ti znaš to je ok, idemo iz početka“. Gledao sam video od Tibetanskih monaha s predavanja iz njihovog samostana. I oni su govorili „ok, idemo iz početka“.

Dakle, vrlo je važno nakon izvjesnog vremena bez obzira na količinu znanja, zastati sa svojim radom i pogledati radimo li mi uopće pravilno. Gdje smo u svemu tome skrenuli s puta, a ako i jesmo skrenuli s puta, gdje smo skrenuli.

Možda smo u početku naše prakse počeli ispravno raditi, ali vrlo lako skrenemo sa puta zbog utjecaja ljudi sa strane. Popričamo s ovim, on radi ovako, a mi malo isprobamo njegovu tehniku, poprimimo nešto i neprimjetno skrenemo s našeg puta. Ne vratimo se na ispravan način rada i jednostavno potpuno neprimjetno odemo u krivu smjeru. Zbog takvog iskustva svaki učitelj iz bilo kojeg dijela svijeta reći će vam kako je vrlo važno stati malo, sjesti i vidjeti je li to dobro što radite ili nije i odlučit se gdje će te dalje ići.

To je jedan od velikih razloga zašto sam krenuo s ovim seminarima, plus razgovori s drugima koji rade, a koji nisu vidjeli takve greške. Normalno, ljudi koji deset godina konstantno rade neku grešku probajte mu vi ukazati na  pogrešnu tehniku i promijeniti mu stav, vrlo teško.

Ako misliš kako je tvoje znanje najveće i najbolje, onda ne znaš ništa.